Arhiva | novembar, 2019

 Jelena Radovanović: Himna za mrtvu zemlju

30 nov

radio gornji grad

Himna za mrtvu zemlju

hej sloveni
južni naročito
koga briga
jošte li živi
duh naših dedova
ili je srce njihovih sinova
odavno za narod
prestalo da bije
a ponorom pakla
i vatrom groma
spržili smo se sami
hej sloveni beslovesni
kud se dede silan san
čime su mozgove muljali decenijama
šta je naša jadna baština
zdravko i brena pioniri maleni
sletske vežbe možda brozove kuće
ove laži decenija bratstvo krvavo
kainova kob
dokle kosti i gene da prevrćemo
dokle grobovima da licitiramo
zar pokopali smo sve radosti
i sećanja
amnezijom da se hranimo kao paučinom
hej sloveni
da li postojano kano klisurine
stajali smo ikad
ili su kisele kiše mržnje
odronile i sprale sve u sitan krš
i ko je proklet izdajica domovine
ako ne svi mi iz plemena ukletih
što u gnjilu stvarnost gadno se srozasmo
u ove klaustrofobične državice

mržnje i blata
ovo li su naši vladari
ove…

View original post 30 more words

Boba Đuderija: Pogled iznutra (Šalji dalje)

26 nov

radio gornji grad

Fotografija: Nikola Šolić

Ja sam ovaj prizor na trgu čekala 20 godina. Zato što sam vidjela „iznutra“ proces privatizacije. Zato što sam vidjela iznutra ovrhe i blokade nakon ostanka na cesti i spomenute „uspješne“ privatizacije moje firme. Zato što sam vidjela iznutra kad su mi, kao samohranoj majci s plaćom od 4 ipo tisuće kuna (od čega sam 2.000kn plaćala podstanarstvo jer se nisam smjela vratiti tamo odakle sam pobjegla), na zahtjev za dječji doplatak odgovorili da prelazim cenzus. Zato što sam vidjela iznutra kako je kad te na razgovoru za posao gledaju sumnjičavo i podozrivo jer si žena i imaš dijete. Zato što sam bila očajna, prestrašena, posramljena što svom sinu ne mogu priuštiti niti egzistencijani minimum. Zato što sam bila možda čak i poluluda od svega toga. Zato što sam bila u iskušenju da se „pustim“, da i službeno poludim. Zato što i ja imam mamu koja…

View original post 236 more words

Jovan Dučić: Mladost i starost

23 nov

radio gornji grad

Za umne ljude i lepe žene ne postoji starost. Plemenite stvari ne stare, nego samo promene izgled, često čak i na lepše. U starosti se pokažu na licu karakter i duša čovekova, kao što se pokažu reljefi jednog brega tek u zimu kad izgubi šumu i potpuno ogoli. Ima lica koja sa starošću dobiju nešto svetiteljsko, i mudračko, druga mučeničko i bolesničko, a treća životinjsko i zversko. Znak rđavih ljudi i rđavih žena kojima se u mladosti nije raspoznavao na licu njihov karakter jer je mladost svagda i u svemu neizmerna lepota. Ali ta su lica dobila u starosti izgled odvratan i užasavajući, crte zločeste, pogled krvnički. Istina, ni godine ne izražavaju tačno čovekovo doba. Ima mladih staraca kao što ima puno i starih mladića. Starost čovekova odista počinje tamo gde svršava njegovo oduševljenje. Čovek koji ne može da zatreperi, oduševljen za neku ideju ili za neku ličnost, star je…

View original post 146 more words

Emil Sioran: Balkanski narodi

23 nov

radio gornji grad

Neosporno je da balkanski narodi imaju vitalnost, ali je poraz njihova sudbina, a i to je neka vrsta života.Ti narodi daju iluziju da imaju budućnost i mogu da zablistaju i da dožive specifične epohe… Balkan može da dozivi vrstu ekonomskog, pa i literarnog prosperiteta, ali nisu to narodi koji imaju važnu sudbinu, i koji bi igrali neku ulogu u istoriji. …Da bi neko igrao važnu ulogu potreban je istorijski kontinuitet. A toga za sada tamo nema. To su narodi koji nisu glupi, ali idu iz poraza u poraz. I to je njihov napredak. Jer od poraza do poraza ipak se živi, ali postoji nešto sto se ne uspeva postići, nešto se ne dovodi do kraja, reč je o civilizaciji koja se kreće od neuspeha do neuspeha.

(Priredio: Nemanja Rotar)

View original post

Ozren Kanceljak Kanca: Zlo je pobjedilo

22 nov

radio gornji grad

Fotografija: Nenad Porges, Zagreb 2018

Zlo je pobjedilo. Ne samo tu, kod nas. Zlo je stalno tu. Svuda. Živo, aktivno pa i igra prema svojim pravilima. U „civiliziranoj“ Europi je u samo otprilike pet ljeta četrdesetih godina XX. stoljeća pobijeno 80% jednoj naroda. Civila. Sugrađana. Susjeda. I sad dolazi najgore – bez da je itko (ili tek malo i jako rijetko tko) trepnuo. Trznuo. A stvarno se nitko nije pobunio. Kako od susjeda kraj kojih su živjeli, do susjednih zemalja koje ih nisu željele primati k sebi u izbjeglištvo. Svejedno je li to bilo u Poljskoj, Estoniji, Litvi, Ukrajini, Austriji, Belgiji, Hrvatskoj I naravno – Njemačkoj. A ljude su odvodili iz stanova I kuća. Trpali ih u zagrađene i zatvorene dijelove grada, geta. Da bi ih potom od tamo vodili na organizirana stratišta. Bez iznimke. Žene, djecu, muške, mlade I stare. Najviše šanse za preživljavanje su imali najjači – dok…

View original post 325 more words

Jelena Lengold: ZAMISLI

22 nov

radio gornji grad

ZAMISLI

Zamisli da se sada pokvari ovaj lift
i da moraš da razgovaraš sa mnom
zamisli samo
tvoj skamenjeni pogled počinje da me traži
tvoja zategnuta leđa najednom napušta snaga
zamisli da moraš okrenuti glavu k meni
zamisli da lift napravi jedan preteći krc i klang
pružio bi tu stisnutu ruku i potražio me u mraku
bila bi ledena i pomalo bi drhtala, tvoja ruka
i ništa ne bi vredelo što napolju sija sunce
i što te automobil čeka u garaži
bio bi zarobljen, a to je jedino istinsko stanje
i ti bi bio spreman da saslušaš bilo šta
jer ima takvih trenutaka
kad se ti ne pitaš baš ništa
i kad nemaš izbora
zamisli da tvoje cipele više nemaju značaja
još manje tvoja kravata
tvoja glečerska distanca koja se najednom raspolućuje
zamisli da si ljut ali ne smeš da se pomakneš
udaranje u zidove moglo bi te koštati života…

View original post 40 more words

Revolucije 1989. i uzroci neliberalizma

13 nov

radio gornji grad

Fotografija: Gradimir Aleksić

Piše: Dimitrina Petrova (Dissent)

Ideološka pobeda liberalne demokratije nad komunizmom odredila je način na koji istoričari, političari i sociolozi objašnjavaju događaje iz 1989. Danas se, međutim, ukazuje snažan argument za reviziju stava: kritika preovlađujućih narativa i teorija koji te revolucije predstavljaju kao tranziciju iz tiranije jednopartijske države ka slobodnom i demokratskom društvu. Složeniji prikaz te odlučujuće godine otkriva ne samo pomračenje različitih mogućnosti, već i to kako su osujećena očekivanja zapravo oblikovala post-komunistička društva u potonjim decenijama, doprinoseći usponu neliberalnog populizma u regionu tokom proteklih deset godina.

Preovlađujući narativ o 1989. jednu važnu stvar uočava ispravno: sloboda je bila zvezda vodilja mnogih revolucionara, posebno intelektualne elite. Međutim, većinu ljudi više je motivisalo iznevereno komunističko obećanje jednakosti, nego nedostatak građanskih sloboda. Izašli su na ulice i trgove centralne i istočne Evrope u stotinama hiljada zato što su elite, umesto jednakosti, izgradile svet vlastitih privilegija. Paradoks 1989. leži u…

View original post 2.223 more words

Božica Jelušić: NA VISINI STVARI

13 nov

radio gornji grad

Fotografija: Totemski stup, Ekološki park mira P. Sesvete (Arhiva)

Ponekad mislim kako je teško ostati na visini stvari, iako ljudi o tome rado i često govore. Biti na visini, držati razinu, ne povijati se prema očekivanom i utilitarnom, ustrajati na svojim stavovima i mišljenu, biti uljudan ali nepotkupljiv, što je zaista teško. Stoga se valjda prevrtljivost i neprincipijelnost prihvaćaju kao „normalne“ oznake našega vremena. Normalno je također biti neobavješten, sarkastičan, kritizerski nastrojen: imati svoje loše mišljenje, ali ne davati konstruktivne odgovore, pa čak ni argumente za takav stav.Prije gotovo desetak godina odstranila sam dvije osobe iz kruga prijatelja i pratitelja. Jedna je napisala: „Dosadila mi je ta pjesnikinja sa svojim šeširima“, a drugi, s totalno blesavim pseudonimom, nešto oko krafne, „Ona meni ide na živce“.No, u oba slučaja radilo se o kivnosti i ljubomori, grabeži za pažnjom i nasušnom egoizmu.

Radi se o tome, da mi civilizacijski nismo adaptirani na…

View original post 304 more words

Dylan Thomas: Ne odlazi tiho u tu blagu noć

12 nov

radio gornji grad

1545048_523434907789235_5502118937301315902_n

Ne odlazi tiho u tu blagu noć 

Ne odlazi tiho u tu blagu noć
gori i bunca starost na kraju dana.
Žesti se, besni, dok svetlost se gasi!

Lako mudri shvate: tama je pravedna,
jer rečima munju nisu razgranali, ipak –
Ne odlaze tiho u tu blagu noć.

Dobri poslednjim nariču drhtajem
Nad krhkim delima u zelenoj uvali:
Žeste, besne, dok svetlost se gasi.

Divljavi sunce love, opevaju mu let.
Kad kasno saznaju da su ga ražalostili,
ne odlaze tiho u tu blagu noć.

Trezveni pred smrt, sumračnim pogledom
Vide: i slepčeve oči gore i raduju se,
Pa se žeste, besne, dok svetlost se gasi.

A ti, moj oče, u tužnim visinama gore:
Kuni me, blagoslovi, tim gorkim suzama!
Ne odlazi tiho u tu blagu noć!
Žesti se, besni, dok svetlost se gasi!

View original post

MIROSLAV KRLEŽA: U KAVANI (1930.)

12 nov

radio gornji grad

U KAVANI (1930.)
Godine gasnu, mutni su, blatni dani,
teški su pečati naših umornih stopa,
čovjek u nama gnjije, u čovjeku čežnja kopa,
i kuca bilo u gnjiloj, sagnjiloj rani:
o, kako se vučje živi negdje u šumama vani
gdje nisu tako mutni, blatni i bolesni dani,
kao u kavani.
Silne su mase tmine, na oku su mutna stakla,
lica su mlitave krinke od vonjava voska i šminke:
oči su naše okna, musava, prazna, siva
u dnu se zjenice naše gadna spodoba skriva.
I tako gasnu blatni sumorni dani,
i tako gasnemo tiho u kavani.
Kroz ovo blato nosimo godine jalove,
a sanjamo o nebu, gledamo ptice, ždralove:
kako plove kroz snove
i lete kroz azurne valove,
krilima kako jedre
kroz prostore caklene, vedre.
Sanjamo, zastave, stihove, vatromet zvjezdanih lukova,
sanjamo vjetrove noćne i divlju pjesmu vukova.
Zastave, stihovi, pjesme, odjek drvenih riječi
kroz dim kavane kao u grobu ječi.

View original post 25 more words

%d bloggers like this: